Ovo je jedan od cesto korišcenih alata tehnicke analize. Osmislio ga je John Bollinger tokom 1980-tih. Indikator se sastoji od tri linije. Centralna linija (ili Middle band) je obican pomicni prosek za "n" perioda. Gornja linija je za "k" standardnih devijacija iznad centralne linije.
Donja linija je za "k" standardnih devijacija ispod centralne linije. Na ovaj nacin formiraju se svojevrsne trake (bands) u okviru kojih se krece cena. Uobicajena vrednost za "n" je 20 perioda, a za "k" je 2 standardne devijacije.
Osnovna namena ovog indikatora je merenje cenovne volatilnosti izabranog tržišnog materijala (akcije, valutnog para, robe, indeksa). Postavljajuci gornju u donju granicnu liniju na udaljenost od +/- dve standardne devijacije u odnosu na centralnu liniju, obuhvatamo 95% mogucih vrednosti cene1. Drugim recima, kada se granicne linije ovako postave, svega 5% podataka o ceni ostaje neobuhvaceno, tako da oni, u suštini, predstvaljaju ekstremne vrednosti koje se ne uklapaju u zadate okvire.
Do informacije o tome da li se tekuca cena nalazi unutar Bollingerovih traka i na kojoj udaljenosti od centralne linije, dolazi se izracunavajuci razliku izmedu tekuce cene i pomicnog proseka. Ova razlika, a samim tim i volatilnost cene u odnosu na prosek,
povecava ili smanjuje standardnu devijaciju. U periodima kada je kolebljivost velika, odnosno kada se tekuca cena nalazi daleko od proseka, Bollingerove trake se šire, kako bi obuhvatile 95% vrednosti cena.
Konstrukcija Bollingerovih traka je relativno jednostavna.
Centralnu liniju (CL) predstavlja pomicni prosek, gde je "n" broj perioda:
Eksperimentalni podaci pokazuju2 da je optimalan broj perioda 20. Medutim, u razlicitim tržišnim situacijama, drugaciji parametar može dati bolje rezultate.Sledeci prikaz predstavlja cenovni grafikon na kome su iscrtane i oznacene Bollingerove linije i trake.
Donja linija je za "k" standardnih devijacija ispod centralne linije. Na ovaj nacin formiraju se svojevrsne trake (bands) u okviru kojih se krece cena. Uobicajena vrednost za "n" je 20 perioda, a za "k" je 2 standardne devijacije.
Osnovna namena ovog indikatora je merenje cenovne volatilnosti izabranog tržišnog materijala (akcije, valutnog para, robe, indeksa). Postavljajuci gornju u donju granicnu liniju na udaljenost od +/- dve standardne devijacije u odnosu na centralnu liniju, obuhvatamo 95% mogucih vrednosti cene1. Drugim recima, kada se granicne linije ovako postave, svega 5% podataka o ceni ostaje neobuhvaceno, tako da oni, u suštini, predstvaljaju ekstremne vrednosti koje se ne uklapaju u zadate okvire.
Do informacije o tome da li se tekuca cena nalazi unutar Bollingerovih traka i na kojoj udaljenosti od centralne linije, dolazi se izracunavajuci razliku izmedu tekuce cene i pomicnog proseka. Ova razlika, a samim tim i volatilnost cene u odnosu na prosek,
povecava ili smanjuje standardnu devijaciju. U periodima kada je kolebljivost velika, odnosno kada se tekuca cena nalazi daleko od proseka, Bollingerove trake se šire, kako bi obuhvatile 95% vrednosti cena.
Konstrukcija Bollingerovih traka je relativno jednostavna.
Centralnu liniju (CL) predstavlja pomicni prosek, gde je "n" broj perioda:
- Spoiler:
- [You must be registered and logged in to see this image.]
- Spoiler:
- [You must be registered and logged in to see this image.]
- Spoiler:
- [You must be registered and logged in to see this image.]
Eksperimentalni podaci pokazuju2 da je optimalan broj perioda 20. Medutim, u razlicitim tržišnim situacijama, drugaciji parametar može dati bolje rezultate.Sledeci prikaz predstavlja cenovni grafikon na kome su iscrtane i oznacene Bollingerove linije i trake.
- Spoiler:
- [You must be registered and logged in to see this image.]
- Spoiler:
- [You must be registered and logged in to see this image.]