Frankfurtska berza danas učestvuje sa više od 75% u ukupnom broju transakcija, što je čini najvećom berzom u Nemačkoj. To je organizacija javno-pravnog karaktera, za čiju stručnost i funkcionalnu osposobljenost garantuje Nemačka berza. Specifičnost berze, kao i drugih berzi u Nemačkoj, je da je osniva država, koja i upravlja i vrši nadzor nad radom berze, dok članovi mogu biti samo kreditne institucije, banke i investicioni fondovi.
Organizacionu strukturu berze čine: savet, poslovodni odbor, komisija za odobrenje zvanične kotacije hartija na berzi, odbor za nadgledanje trgovine i berzanski sud.
Postoje tri osnovne grupe učesnika, i to: berzanski posrednici (makleri), berzanski trgovci (hendleri) i ostali učesnici (bez ovlašćenja za trgovinu). Berzanski posrednici obavljaju poslove za druge, pri čemu postoje dve grupe ovih posrednika, zvanični posrednici (kurmakleri) i slobodni posrednici. Zvanični makleri posreduju između berze i kreditnih institucija koje učestvuju u trgovini, s tim što imaju i zadataknda utvrde kurseve hartija kojima se na berzi trguje. Oni mogu obavljati poslove u svoje ime i za svoj račun u ograničenom obimu i pod strogo utvrđenim uslovima.
Predmet trgovine na berzi su dužničke, vlasničke i izvedene hartije od vrednosti (posebno opcije na akcije). Dužničke hartije kojima se može trgovati su državne obveznice, obveznice banaka i štedionica, hipotekarne založnice, obveznice sa vrijabilnom kamatnom stopom, konvertibilne obveznice i inostrane obveznice. Što se tiče akcija, razlikuju se akcije akcionarskihdruštava i akcije suvlasničkih društava.
Berza u Frankfurtu se sastoji od zvaničnog, regulisanog, elektronskog, slobodnog i novog tržišta. Na zvaničnom tržištu se zaključuje najveći broj transakcija. Za regulisano tržište važe manje strogi zahtevi, nago za zvanično. Na elektronskom se trguje hartijama preko elektronskog sistema za trgovinu. Na „novom“ tržištu se trguje hartijama kojima se ne trguje na zvaničnom tržištu.
Cilj ovog tržišta je da omogući malim i srednjim inovativnim preduzećima i/ili preduzećima sa velikim potencijalom za rast, da dođu do kapitala. Ovo tržište karakteriše aktivna tržišna uloga berze u održavanju likvidnosti, privrednog povezivanja sa berzama u Evropi.
Organizacionu strukturu berze čine: savet, poslovodni odbor, komisija za odobrenje zvanične kotacije hartija na berzi, odbor za nadgledanje trgovine i berzanski sud.
Postoje tri osnovne grupe učesnika, i to: berzanski posrednici (makleri), berzanski trgovci (hendleri) i ostali učesnici (bez ovlašćenja za trgovinu). Berzanski posrednici obavljaju poslove za druge, pri čemu postoje dve grupe ovih posrednika, zvanični posrednici (kurmakleri) i slobodni posrednici. Zvanični makleri posreduju između berze i kreditnih institucija koje učestvuju u trgovini, s tim što imaju i zadataknda utvrde kurseve hartija kojima se na berzi trguje. Oni mogu obavljati poslove u svoje ime i za svoj račun u ograničenom obimu i pod strogo utvrđenim uslovima.
Predmet trgovine na berzi su dužničke, vlasničke i izvedene hartije od vrednosti (posebno opcije na akcije). Dužničke hartije kojima se može trgovati su državne obveznice, obveznice banaka i štedionica, hipotekarne založnice, obveznice sa vrijabilnom kamatnom stopom, konvertibilne obveznice i inostrane obveznice. Što se tiče akcija, razlikuju se akcije akcionarskihdruštava i akcije suvlasničkih društava.
Berza u Frankfurtu se sastoji od zvaničnog, regulisanog, elektronskog, slobodnog i novog tržišta. Na zvaničnom tržištu se zaključuje najveći broj transakcija. Za regulisano tržište važe manje strogi zahtevi, nago za zvanično. Na elektronskom se trguje hartijama preko elektronskog sistema za trgovinu. Na „novom“ tržištu se trguje hartijama kojima se ne trguje na zvaničnom tržištu.
Cilj ovog tržišta je da omogući malim i srednjim inovativnim preduzećima i/ili preduzećima sa velikim potencijalom za rast, da dođu do kapitala. Ovo tržište karakteriše aktivna tržišna uloga berze u održavanju likvidnosti, privrednog povezivanja sa berzama u Evropi.